CID
Pierre Corneille
Maja Sabalić, II.a
Biobibliografija:
Francuski dramatičar Pierre Corneille rođen je 6. lipnja 1606. u Rouenu u tradicionalnoj, čestitoj građanskoj obitelji. Živio je u kući nedaleko poljane Stara tržnica gdje su nekoć Englezi spalili Ivanu Orleansku, a koja je danas Muzej Corneille. Školovao se kod isusovaca pa je tako osim čvrste vjere stekao i dobru književnu kulturu. Studirao je pravo i postao odvjetnik, no nikad nije vodio parnice budući da je bio sramežljiv i imao nečist izgovor. Corneille je svoj pjesnički talent otkrio sasvim slučajno kada ga je djevojka čarobnog glasa, Catherine Hue, zamolila da joj napiše pjesmu koju bi pjevala. Kasnije je u spjevu Isprika Aristu napisao kako je postao pjesnik iz ljubavi prema njoj. Danas Corneille nosi počasni naziv «Otac francuske tragedije».
Corneille nam je ostavio bogat književni opus. Uspjeh prve komedije Melita ohrabrio ga je da napiše nova djela: tragikomediju Klitandar, zbirku stihova Pjesni razlike, komedije Udovica, Prolaz u Palači pravde, Družbenica, Kraljev trg, svoju prvu tragediju Medeja koja je doživjela osrednji uspjeh, komediju Iluzija, tragikomediju Cid (svoje najznačajnije djelo), tragedije Horacije, Cinna, Polyeucte, Pompejeva smrt, komedije Lažac, Nicomed i dr. Obeshrabren neuspjehom tragedije Pertarita napušta kazalište na nekoliko godina. Za to vrijeme se bavi prevođenjem nabožnih djela i pisanjem rasprava o svojim djelima. Ponovno se vraća kazalištu 1659. no nova djela nemaju većeg značaja. Posljednje djelo mu je drama Surena.
Uzore je tražio među starim Rimljanima. U većini djela pridržavao se aristotelovske poetike (npr. u tragedijama Horacije, Cinna i Polyeucte) jer je tragikomedija Cid , u kojoj se nije posve pridržavao «tri jedinstva», izazvala brojne polemike i rasprave kritičara i pamfletista. Posljednje godine života proživio je gotovo u bijedi, a umro je 1584. u Parizu.
Naslov: Cid
Autor: Pierre Corneille
Izdavač: Naklada Jurčić (2002.g)
Vrsta: tragikomedija u pet činova
Tema: sukob ljubavi i dužnosti; ljubav Cida i Himene kojoj na put staje sukob njihovih otaca
Mjesto zbivanja: kraljevski dvor u Sevilli i okolica
Vrijeme zbivanja: Corneille je radnju smjestio u 11.st. što zaključujem po tome što lik don Rodrigo predstavlja stvarnog španjolskog junaka Rodriga Diaza de Bivara koji je živio od 1043. do 1099. i proslavio se u borbama protiv Maura.
O djelu: Corneilleovo djelo izvorno se zove Le Cid što znači gospodar i počasni je naslov koji su Mauri nadjenuli don Rodrigu zbog njegove hrabrosti i virtuoznosti u borbi. Kao izvor Corneilleu je poslužila drama Cidova mladost Guillena de Castra. Igrom slučaja ne zna se točno kada je bila praizvedba, krajem prosinca 1636. ili početkom siječnja 1637. Publiku je drama oduševila, a u jednom pismu ravnatelj kazališta Marais, u kojem je bila praizvedba Cida, napisao je književniku Jeanu Balzacu: «…Cid… je očarao cijeli Pariz. On je tako lijep, da je izazvao naklonost i u najsuzdržanijih gospoja…». No, stručna kritika žestoko je napala Corneillea.
Sadržaj:
Himena, kći grofa Gormaza zaljubljena je u don Rodriga, sina don Diega. U njega je zaljubljena i dona Uracca, kastilska infantkinja, koja usprkos svojoj ljubavi prema don Rodrigu nastoji spojiti njega i Himenu zato jer je svjesna da ona ne može biti njegova žena zbog staleških razlika. Isprva nema nikakvih zapreka za Himenin i Rodrigov brak, Himenin otac nema ništa protiv da se ona uda za Rodriga, no Himena naslućuje nesreću. Uskoro se pokaže da je imala pravo. Naime, na trgu pred kraljevskom palačom susretnu se grof Gormaz i don Diego, ljuto se posvađaju, a na kraju grof, ljubomoran na novu dužnost don Diega, pljusne starca i ode. To jako pogodi don Diega pa budući da se sam ne može osvetiti zamoli svog sina, Rodriga, da izazove grofa na dvoboj. Rodrigu je teško odlučiti se na takav potez jer zna da bi mu to ugrozilo brak no ipak prevladava osjećaj dužnosti i časti pa ode potražiti grofa Gormaza. Za to vrijeme plemić don Arija nagovara grofa da se ispriča don Diegu, što on naravno odbija iako zna da je to kraljeva naredba. Kad se susretnu, Rodrigo u žaru dvoboja ubija grofa. Taj nesretni događaj uznemiruje sve na dvoru, a posebno Himenu. Ona tada ljutita traži od kralja Fernanda kaznu za Rodriga iako ga još uvijek voli. Kada dođe vijest o najezdi Maura kralj smjesta šalje Rodriga u boj. Infantkinja posvećuje Himenu i odgovara ju da odustane od osvete nadajući se da bi kad se Rodrigo vrati ipak mogla postati njegova žena. Kada se Rodrigo (prozvan Cidom) vrati na dvor nakon velike pobjede, Himena još uvijek ne odustaje od zahtjeva da se Rodrigo kazni za umorstvo njenog oca. Zato zahtijeva od kralja da pusti Rodriga da se bori s don Sanchom koji je zaljubljen u nju i želi braniti njenu čast. Onaj koji pobijedi dobit će Himenu za ženu. Rodrigo kaže Himeni kako će umrijeti ako ona to želi i zato jer samo tako može prestati njegova ljubav prema njoj. Zato odlučuje da će se predati don Sanchu na što ga Himena zamoli da se hrabro bori jer ne bi mogla podnijeti da joj don Sancho bude muž. Infantkinja tada uviđa da joj Rodrigo nikada neće biti muž. Kada dvoboj završi don Sancho dođe kod Himene, a ona se uplaši da je ipak pobijedio Rodriga i da će se morati udati za njega kao pobjednika pa ga napadne oštrim riječima. Uskoro shvati da je Rodrigo pobijedio u dvoboju i da je Sancho živ jer mu je ovaj poštedio život. Tako je Himenina čast ostala očuvana, a spor riješen. Kralj odluči da će najprije Rodriga poslati u vojni pohod protiv Maura, a kad se vrati organizirati Himeninu i Rodrigovu svadbu.
Likovi:
DON FERNANDO, prvi kastilski kralj
DONA URACCA, kastilska infantkinja, kraljeva kći
DON DIEGO, don Rodrigov otac
DON GOMEZ, grof Gormaz, Himenin otac
DON RODRIGO, don Diegov sin i Himenin ljubavnik
DON SANCHO, Himenin zaljubljenik
DON ARIAS, kastilski plemić
DON ALONSO, kastilski plemić
HIMENA, don Rodrigova ljubavnica, don Gomezova kći
LEONORA, infantkinjina odgojateljica
ELVIRA, Himenina odgojiteljica i pratilja
PAŽ
Analiza likova:
Don Fernando
Don Fernando je kastilski kralj. Uspješan je vladar, a prijestolnicu je radi lakše obrane od Maura prenio u Sevillu. On je razuman i mudar, postupa promišljeno i sve što radi, radi u korist države i naroda. Tako kad Himena traži da Rodrigo plati za svoje nedjelo kralj ju nagovara da odustane jer zna da je Rodrigo neustrašiv i velik ratnik, dostojna zamjena za grofa Gormaza, i da je potreban državi kako bi vodio pohode protiv Maura. Kralj je i suosjećajan, žali mrtvog grofa iako si je sam nepromišljenim ponašanjem priredio takvu sudbinu. Shvaća Himeninu žalost zbog gubitka oca pa nastupa zaštitnički i smiruje ju riječima:
(« Priberi mi se, dijete, od danas , naći ćeš u meni
Svog oca, što te žarko i voli, a i cijeni. »)
Kada se Rodrigo vraća iz borbe s Maurima kao pobjednik, kralj mu se ponizno zahvaljuje i iskazuje mu počast:
(« Ja nisam kadar da ti dobro dobrim vratim,
Ni dosta moćan da ti za sve časno platim.
Ni zemlja, slobodna od zlih zavojevača,
Ni moje žezlo, što uz tvoju pomoć jača,
Ni Mauri, suzbijeni prije nego što sam
I znak za borbu dao, kakav sam i tko sam,
Sve to još nije dosta, da ti kralj tvoj pruži
Za uzvrat, a da mu na čast i diku služi. »)
Odlučuje da neće udovoljiti Himeni i dopustiti da se Rodrigo kazni smrću za ubojstvo grofa:
(Rodrigu) (« Ja poštujem tvoj žar, da osvetiš svoga oca;
…Chimčna može odsad govoriti što hoće,
Ja ću je poslušati tek iz utješne dobroće. »)
No, budući da je kralj pravedan čovjek na kraju ipak pronalazi način kako zadovoljiti pravdu, a ujedno svima udovoljiti. Kralj je vrlo mudar čovjek, a to dokazuju sentencije koje koristi u svom govoru:
(« I samo onaj što se sav, svim srcem, daje,
Tek taj na sam vrh stigne, a na njemu i traje. »)
Dona Uracca
Dona Uracca je španjolska kraljevna, kraljeva kći. Zaljubljena je u don Rodriga kojega istovremeno pokušava spojiti s Himenom:
(« Da ljubav ti je silnik što sve nas redom slama:
Taj mladi vitez, kojeg drugoj predah, sama,
I mene mami! »)
Povjerava se svojoj odgojiteljici Leonori koja joj uzalud govori kako je veza s Rodrigom nemoguća zbog staleških razlika, naime, Uracca je kraljevna, a Rodrigo tek vitez. I sama kraljevna svjesna je toga, kao i činjenice da Rodrigo voli Himenu. Zato moli Boga da joj skrati muke:
(« Taj brak tri bića trpkom nestrpljivošću mori
I sklopi ga što prije, il' mene jačom stvori!
Jer kad se ono dvoje bračnom vezom spoje
I moj će lanac pući, a s tim i muke moje! »)
Kada čuje o sukobu grofa i don Diega tješi Himenu i uvjerava ju da će se sve nesuglasice riješiti te da će doskora s Rodrigom pred oltar. No, u Himeninoj odsutnosti nada se svom braku s Rodrigom:
(« Nadjača li Rodrigo, vješt i trijezne glave,
Svog slavnog suparnika, evo mu i slave!
I voljeti ga mogu javno, sretna, rada! »)
Kada Rodrigo slavno pobijedi Maure, a Himena još uvijek želi njegovu smrt kao naknadu za bol koju joj je nanio ubivši joj oca, kraljevna joj kaže:
(« Rodrigo nam je svima zajednička nada;
Uzdanje, a i ljubav razdraganog puka
I oslonac Kastiliji, za Maure smrtna muka.
…Ja znam: Rodrigova je kazna sve što smjeraš,
No time i sve nas u opću propast tjeraš.
Pa jasno, tko to smije, rad oca, ili doma,
Izdati domovinu, dovesti je do sloma?!
…To ne znači da moraš uzeti za muža
Ubicu svojeg oca, taj čin bi bio ružan;
…Iščupaj ga iz srca, no, pusti ga da živi! »)
Kraljevna se na kraju miri sa sudbinom nesretne ljubavi, sa porazom i činjenicom da je drugoj dala ono do čega joj je bilo najviše stalo.
Don Diego
Don Diego je stariji čovjek, don Rodrigov otac i kraljev podanik. Kada mu kralj povjerava dužnost kraljevićeva odgojitelja ljubomorni grof Gormaz ga oštro napada:
(« Pobijedili ste, dakle; Kralj vas iznenada
Uzvisio do časti što samo meni spada:
I sad ste kraljevićev odgojitelj! No, krasno! »)
Na to se don Diego brani:
(« Taj izbor je priznanje, pravično i časno
Priznanje mojemu radu; i dokaz da kralj shvaća
I pamti davni dug svoj i dostojno ga vraća. »)
Nakon što se naizmjence verbalno vrijeđaju, grof se razjari i pljusne don Diega na što mu ovaj kaže:
(« Hajd, ubij me! Tko moj dom ovako blati,
Nek me i dokrajči, il' sam životom plati! »)
Iako je svjestan da mu je sin zaljubljen u grofovu kćer i da bi tu ljubav mogli ugroziti bilo kakvi sukobi dviju obitelji, moli sina da ga riješi sramote i ubije grofa:
(« Zbog uvrede! Sramote!
Što i meni i tebi čast i ugled ote,
Zbog pljuske! Drznik bi je platio životom,
No izdala me snaga! Čuj i više o tom!
A ovaj mač, već težak za moju ruku, eto,
U tvoju ruku dajem, osveti me za sve to! »)
Don Gomez
Don gomez je Himenin otac i velik ratnik koji je izvojevao mnoge pobjede u čast svoje zemlje. Kada čuje da je kralj za odgojitelja svoga sina odabrao don Diega ostaje povrijeđen jer smatra da je on zaslužio tu dužnost:
(« A moje vam je ime predziđe Kastiliji:
Da nema mene, vas bi spleo ropski lanac,
A vladar bi vam bio neki mrski stranac!
A moja slava stalno, iz dana u dan raste,
Uz brojne lovor-vijence, svi me redom časte.
A kraljević bi tako, u sjeni moje ruke,
Iskusio i hrabrost i stravu ratne buke.
Naučio bi što je pobjeda uz mene… »)
Nakon što oštrim riječima, a potom i fizički, napadne don Diega pronalazi ga don Rodrigo koji želi osvetiti oca i izaziva ga na dvoboj. Grof i dalje nastupa vrlo samouvjereno i nagovara Rodriga da odustane od borbe:
(« Poštedi svoju mladost od nejake borbe;
S ovakvom pobjedom se rijetko slava sprema:
Gdje nema pogibelji, ni prave slave nema!
Govorkat će se da si bez prave borbe pao,
I meni bi te mrtva, bilo ipak žao! »)
Nakon dvoboja gubitnik ipak ostaje umišljeni grof, a hrabri, mladi vitez uspijeva osvetiti oca. Taj nesretni događaj uznemiruje cijeli dvor.
Don Rodrigo
Don Rodrigo je mladi vitez, sin don Diega. Jako voli Himenu i zato se nađe u velikoj nedoumici kad ga otac zamoli da se osveti Himeninom ocu:
(« O kako izdržati ovu muku?
Ja gubim ljubav, da ocu spasim čast i snagu;
Osvetit ću si oca, a pritom gubim dragu!
Otac mi srce lomi, a draga grabi ruku!
Da, izbor mi je uzak – da gasim plamen ploti,
Il' otrpim sramotu! »)
Nakon dužeg razmišljanja ipak odluči postupiti prema dužnosti i udovoljiti ocu:
(« Hajd, ruko, spasimo bar čast, neka im bude…
…Ja više dugujem svom ocu, nego dragoj. »)
Nakon što je osvetio oca i ubio grofa dolazi kod Himene i traži ju da ga kazni:
(« Osveti mi se, kazni me, bar iz samilosti!
Tvoj voljeni će lakše od tvoje ruke pasti,
No trpjeti tvoj prezir, bez ponosa, bez časti! »)
Razočaran životom i zlom sudbinom želi umrijeti:
(« Kažnjavajući drugog, ja kaznih sebe…
…Ne mogu sa Chimčnom, a niti bez Chimčne,
Pa neka smrt me spasi te boli nesmiljene! »)
Čuvši pesimistična sinova razmišljanja otac mu savjetuje da ode u borbu protiv Maura koji će se s plimom iskrcati podno grada:
(« Smrt ako tražiš, ljepše nećeš naći nikad!
Iskoristi tu zgodu, kad ti se već nudi,
I svojom smrću spasi Kralja, junak budi,
No, radije se vrati ovjenčana čela! »)
Tako bi mogao vratiti i Himeninu ljubav:
(« Ko pobjednik se vrati, što moćniji i veći
I tek ćeš tako opet svu njenu ljubav steći. »)
Nakon pobjede Rodrigo se vraća kući gdje mu kralj zahvaljuje i odaje mu priznanje, na što Rodrigo skromno odgovara:
(« O, Veličanstvo, vi me posramljujete hvalom,
Za zaslugu, što mene doima se malom,
Te evo i crvenim pred svojim vladarom,
Jer tu čast cijenim posve nazasluženim darom.
Ja znam da ovoj zemlji dugujem i više,
Zbog krvi kojom trajem, zbog zraka koji dišem,
Pa čak da izgubim i njih, u časnom boju
Za kralja, vršio bih samo dužnost svoju! »)
Kada Himena kod kralja uspijeva isposlovati da Rodrigo ipak odgovara za ubojstvo njezina oca i on određuje da će se boriti protiv don Sancha te da će pobjednik dobiti Himenu za ženu Rodrigo odlučuje da će prepustiti pobjedu protivniku i tako otići u smrt:
(« Ja odlazim na kaznu, a ne u bitku, draga;
Jer sve što za te ćutim, ne da mi da branim
Svoj život, tebi mrzak, pa zato mrijeti kanim
…neću uzmicati kad se boj razgori,
Iz poštovanja k onome što se za tebe bori;
Oduševljen u misli da udarci su tvoji,
Jer brane tvoju čast, a samo to se broji,
Otvorit ću im grudi… »)
Čuvši to Himena priznaje Rodrigu da ga voli i da ne želi don Sancha za muža, već da priželjkuje da Rodrigo pobijedi. Tada on ushićen ode u boj, plemenito poštedi slabijem don Sanchu život te izbori pravo na Himenu kao suprugu. Po kraljevoj zapovijedi najprije ode još jednom pomrsiti račune Maurima, zatim se vrati i vjenča sa svojom dragom.
Don Sancho
Don Sancho je mladi vitez. Zaljubljen je u Himenu i želi se osvetiti don Rodrigu za ubojstvo grofa u njeno ime:
(« Ako treba, bit ću vašim pomagačem
i kaznit ćemo krivca, evo, ovim mačem!
Iz ljubavi to činim, osvetite se, draga,
Vaš mig će mojoj ruci biti smjer i snaga! »)
Nakon što se u dvoboju bori s don Rodrigom i ovaj mu poštedi život, don Sancho mirno podnosi uvrede, koje mu je izrekla Himena misleći da je zaista ubio Ridriga, i poraz:
(« Ja jesam pobijeđen, no, zašto da se ljutim:
I premda u dnu srca i blagu sjetu ćutim,
Ja mnogo toga gubim, no, poraz me ne boli,
Jer uzvisi par ljudi što se zbiljski voli! »)
Don Sancho je, dakle, ne samo hrabar, već i plemenit čovjek, koji ne gleda samo na svoje dobro i svoju korist.
Don Arias
Don Arias je kastilski plemić, razuman čovjek koji savjetuje grofa da smiri svoje uzburkane osjećaje te se ispriča don Diegu i kralju za bahato ponašanje. Kraljev je bliži podanik i neizmjerno ga poštuje.
Himena
Himena je kći grofa Gormaza. U nju su zaljubljeni don Rodrigo i don Sancho. Ona svoju ljubav iskazuje don Rodrigu, a veza s njim naizgled nema nikakvih zapreka. Sve je upravo savršeno, sve do trena kad se grof i don Diego ne zavade. Kada čuje o njihovoj svađi, brižna Himena se uznemiri, a njena odgojiteljica Elvira i kraljevna ju uzalud pokušavaju smiriti.
(« Ah, moje srce više nema nade.
Jer utiha se razbi, snop munja nebom leti,
A olujno nam vrijeme brodolomom prijeti:
U samoj luci – mrijem! O, kako nade lažu!
…moj divni san se stade
već rasipati u prah. »)
Još tragičnija vijest o očevoj smrti dodatno ju uzrujava, jer voli i oca , a i Rodriga:
(« …moj otac je mrtav; a ubio ga
Rodrigov prvi mač!
…Oj, oči, isplačite sve suze u toj stravi,
Gdje jedna moja pola drugu u grob spravi,
A svetit se moram (što li Bogu skrivih?)
Zbog one koje nema, onoj koja živi! »)
Himena je kao i većina Corneilleovih likova svojevrsni nadčovjek kod kojega volja i um nadmašuju osjećaje:
(« Moja je ljubav jaka, no ljubav nije nužnost
Jer je potiskujem i vršim svoju dužnost;
Bez dvojbe idem kud me čast i dužnost vode. »)
Na kraju, nakon mnogo patnje i razmišljanja, Himena predlaže kralju kako da se riješi problem:
(« Jer on me samo mačem uvrijedi i blati;
A ja ću samo mačem svemu na kraj stati!
Sve vitezove zovem: za njegovu sam glavu
I sebe spremna dati, po našem drevnom pravu!
Pa nek se bore, Kralju; ako Rodrigo padne,
Nek pobjednik me uzme za ženu. »)
Kada u razgovoru s Rodrigom saznaje da će se on bez borbe prepustiti smrti tj. don Sanchu u dvoboju, na tren zaboravlja ponos i smjelo mu kaže :
(« Rodrigo, voliš li bar malo ove zjene,
O, ne daj me Don Sanchu, bori se za mene. »)
Nakon dvoboja, u uvjerenju da je njen dragi mrtav, u svom obraćanju kralju pokazuje kako, krhka, zapravo nije spremna podnijeti još jedan «udarac»:
(« Jer osvetu bjeh dužna roditelju svome,
A ove Suze svetim svom dragom, umrlome.
Moj osvetnik, Don Sancho, mene samu smače,
A ubojitoj ruci ja postajem znak plaće!
O, kralju, ako znate što je smilovanje,
Povucite svoj strašni zakon, okrutan je!
A pobjedniku, što mi ubi ljubav, nudim
Sve blago, pusti li me…»)
Na sreću, Rodrigo ipak nije umro pa Himena mirno i sretno prihvati činjenicu da će uskoro postati njegova supruga.
Kompozicija:
Djelo je komponirano u 5 činova. Pisano je u stihovima. U djelu je ostvareno aristotelovsko pravilo o jedinstvu vremena, mjesta i radnje.
Problematika:
U ovom djelu Corneille je iznio problematiku časti, tradicije, odnosno dužnosti nasuprot ljubavi i osjećaja. Motiv sukoba dužnosti i osjećaja, dakle, ljubavi tako se proteže kroz cijelo djelo, te se na neki način djelo na njemu i temelji. Likovi ponajprije postupaju prema očekivanjima drugih, prema časti i dužnosti, dok ih istovremeno zove srce koje nalaže suprotno.
Himena:
« Moja ljubav je jaka, no ljubav nije nužnost
Jer je potiskujem i vršim svoju dužnost;
Bez dvojbe idem kud me čast i dužnost vode. »
Budući da je Cid moralištička drama, osuđuje zlo i porok, a hvali vrline i pobjedu dužnosti nad strašću. Moglo bi se shvatiti da su likovi čije ponašanje nije bilo u skladu s time na neki način kažnjeni. Tako je don Diego kod kojeg je u krivom trenutku prevladao osjećaj ljutnje i zavisti platio to životom, dok su oni kod kojih su prevladali um i volja, poput Himene i Rodriga, uzvišeni. Na kraju likovi dobivaju priliku i za ljubav.
Stil i jezik:
Drama je pisana u stihovima. Ima rime, uglavnom uzastopne. Stil je izrazito uzvišen, ton svečan, izraz bogat, a rečenice razumljive što ujedno dramu čini zanimljivom. Pojedini dijelovi naprosto osvajaju svojom rječitošću i sadržajem. Corneille koristi brojna stilska sredstva. Od pripovjednih tehnika prisutni su dijalog i monolog.
Moje viđenje djela:
Ova Corneilleova tragikomedija mi se doista svidjela. Smatram radnju zanimljivom, a posebno mi se sviđa kako Corneille pokušava zainteresirati i oduševiti čitatelje napetim i nepredvidljivim situacijama i dijalozima. Naime, kada je u petom činu nakon dvoboja don Sancho došao javiti Himeni ishod, ja sam ostala iznenađena i zabrinuta gotovo kao i Himena, iako sam znala da junak poput Rodriga ne bi smio biti mrtav. Smatram također vrlo uspjelom namjeru pisca da uklopi zanimljivu radnju u povijesnu okosnicu. Najplemenitijim postupkom u drami smatram upravo onaj Rodrigov kojim se izdigao iznad primitivizma toga doba i odlučio poštediti život don Sanchu. Osvojio me i Corneilleov stil pisanja, sentencije i tekst pojedinih likova, posebno Rodriga u obraćanju Himeni. U tim rečenicama osjeća se velika ljubav, psihička snaga i veličina duha, osjećaj krivnje i želja za kaznom, a možda i čežnja, priželjkivanje da će sudbina ipak dopustiti da on i Himena budu ponovno zajedno i sretni. Cid je svakako jedna od zanimljivijih drama koje sam pročitala.