Malen dječak, nasmijana lica
slobodan, bezbrižan kao ptica
s očima mudrim i kosom preko uha
čim te gleda znaš da nešto kuha.
Nestašan, razigran, zloćko je pravi
daš mu autić crveni, on hoće plavi.
Uzmeš mu bombon, tuži te tati
ma nije on tip koji pati.
Za sve okrivi druge ljude
on se ne osvrće ni kad svi ga kude.
Za svoje igračke misli da su bezveze
kad ih raširi sa spremanjem nema veze.
On ima više lica, nekad je tužan il' ljut
pa dobar i drag kao pravi brat
al' dobro se mi slagali ili među nama rat
VOLIM GA jer mi je BRAT.
by maja (1999.)